subota, 25. veljače 2012.

Jednom kad noć na albanskom

Pasi natë
vjedh qielli
Të gjithë ju duhet të duash atë
Ju do të jetë keq, ju do të jetë keq
Çfarë ju nuk jeni këtu,
Duart mend vetëm dashuri më të mirë.

Pasi cik
Unë nuk dua të jem
Faqe të shikoni për ngushëllim,
Lotët do të pëshpërisnin me zemër të gaboj
Ku është një të dashur.

Kur një i lënduar
Dera vjen,
Dhe vetmia fillon të lënduar,
A do të jetë emri im
Nga buzët e tyre për të fshehur?

Ne ishim një më të mirë,
Rreth historitë janë thënë.
Dhe tani, kur ju e mbani mend
Unë të kërkuar për të ardhur përsëri kohë,
Pasi kam theu këto anije
Pa pagesë dhe erërat.


To nije jedini jezik, može i na talijanski, njemački, francuski pa čak i na mađarski. Izgleda da je napokon na vidjelo došla korist od svih silnih satova stranih jezika. Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori, a tko bi, onda mene mogao priuštiti???

Stajalište što se glazbe tiče...

Dobra Vam večer, dan, kako kome! Mogu Vas obavijestiti da danas počeh pisati ovaj moj blog kojeg sam iz nekog potpuno unknown razloga nazvala Glazba, music...Mogla bih Vam sad u nedogled pričati kako je glazba super, cool, kako svatko ima pravo izraziti se u glazbi, stvaranju glazbe, pjevanju itd. Mislim da ću to napraviti tek neki drugi put. Danas Vam želim reći da je glazba poveznica između svih ljudi, mene i vas, vas i nekog treće...Nije važno. Znam da se i ja i neki Japanac možemo razumijeti ako sviramo istu skladbu (npr. onu stvar od Fugisave, uopće nije loša, ali sam je ja svirala davno, davno, još u glazbenoj školi u četvrtom razredu). U biti, što hoću reći, ljudi moji, slušajte glazbu. Kužite me? Neki od nas slušaju narodnjake, neki rock, a opet neki treći pop, ali svi mi volimo tu glazbu i ne razumijem zašto ja, inače okorjela rock diva, ne bih mogla u busu ili dok trčim slušati Luzera ili Brad Pitt-a. Ipak, ta je glazba veselija od AC/DC-a ili npr. Guns-a, ali neke naše društvene barijere nam to ne dozvoljavaju. Znate što? Ja želim da to prestane. Ja mogu slušati i Magazin, Sevku, Opću, Prljavce jednako kao i svi drugi ljudi. Naravno, meni će uvijek biti draže poslušat Welcome to The Jungle ili Sweet Child of Mine, nego Luzera ili Maslačak. Žao mi je, al tak je. Nije da ja imam nešto protiv te glazbe, samo sam odrasla u okruženju ljudi koji su slušali rock pa je meni ipak teško reći ne Led Zepellinu ako sam na njihovoj glazbi odrasla. Tako Vam je to, nama umjetnicima, priroda mrtva, a pitura skupa. Hehe, da unesemo malo humora u ovaj moj monotoni govor. Drži te mi se. Ja sam Gianna (al to je samo ime za vas), puno vas volim i nastavite čitati moj blog. Slovenski: Sem Gianna, ljubim te in vodi obravnavo moj blog. Imam još par jezika koje znam, ali o tome poslije.